S vremenom su arheološki metalni materijali izgubili svoja prvotna svojstva: čvrstoću, elastičnost i strukturu. Važno je, u što je većoj mjeri moguće, izvući i sačuvati izvornu površinu predmeta na kojoj se mogu nalaziti razni autentični ukrasi i organski ostatci koji su ključni elementi pri određivanju njihovog porijekla i starosti. Suvremena konzervacija arheološkog materijala izbacila je iz upotrebe restauracije kemijskim metodama koje su oštećivale izvornu površinu predmeta a ponekad bi ga i u cijelosti uništile zbog ograničene mogućnosti kontroliranja procesa restauracije. Upravo iz ovih razloga se razvila precizna mehaničko-abrazivna metoda obrade materijala pomoću koje se arheološka građa može sigurnije obrađivati. Konzervacija je također prilagođena arheološkoj građi odnosno koriste se reverzibilna sredstva pri konzervaciji.
